Hvar - otok UNESCO-a
Podijeli

Stari Grad i Starogradsko polje

Veliko polje, u sredini otoka, mijenjalo je ime kako su se mijenjali njegovi gospodari: Grci su ga zvali Hora Faru (Xορα Φαρου), Rimljani Ager Pharensis, dok se u srednjem vijeku nazivalo Campus Sancti Stephani (Polje sv. Stjepana), danas Starogradsko polje. Ali uvijek je bilo trbuh otoka: omogućavalo je život tijekom tisućljeća. Polje je zapravo kulturni krajolik oblikovan tisućljećima. Osnovnu arhitekturu zadali su mu prije 24 stoljeća grčki kolonisti: podijeljeno je na pravokutne parcele 1x5 stadija (oko 180x900 m) omeđene suhozidima, a poljem su prošli glavni putovi koji ga pravilno presijecaju uzduž i poprijeko.

Danas je poznata točka u polju na raskrižju putova iz koje je grčki mjernik započeo ovaj graditeljski pothvat – omfalos, pupak Polja. Poznat nam je i vlasnik jedne parcele iz grčkog doba: Matij (sin) Pitejev, čije je ime uklesano na međašnom kamenu koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Na području Kupinovik, ispod Dola, zemlju je imao najprije Grk Komon (sin) Filoksenidov (Κομων Φιλοξενίδο), a kasnije je na njoj veliku gospodarsku kuću sagradio gradski vijećnik Farije, Rimljanin Gaj Kornificije Kar (Caius Cornificius Carus).

Ostaci nekoliko desetaka villa rustica nađeni su u Polju. Tijekom duge rimske vladavine, Polje je bilo uređeni sustav veleposjeda s brojnim bogatim gospodarskim imanjima. U srednjem vijeku, Hvarski Statut iz 1331. navodi stare putove (via antiqua) kroz Polje Sv. Stjepana. Ti su putovi ostali u upotrebi zbog neprekinute obrade zemlje. Od srednjeg vijeka traje usitnjavanje posjeda pa sve današnje manje kamene međe unutar velikih antičkih parcela stoje kao svjedočanstvo promjena kroz stoljeća. Statut bilježi i vlasnike vinograda slavenskog podrijetla, dokaz da su Slaveni u potpunosti preuzeli rimsku Fariju, što Hvar čini zaista hrvatskim otokom u srednjem vijeku.

Starogradsko polje oduvijek je zasađeno vinovom lozom, a u antici i srednjem vijeku sijalo se i žito. Na rubovima parcela i u škrtijim predjelima rasla je smokva. Bajami su bili bliže naseljima, gotovo u vrtovima. Maslinici su se, kao i danas, penjali uz niske obronke polja. Među maslinama rasli su rogači. Još više, donedavno su bili terasasti nasadi lavande. Danas ih osvaja alepski bor, koji se polako spušta do rubova naselja.

Starogradsko polje je, zbog najbolje očuvane katastarske podjele na Mediteranu, 2008. godine uvršteno na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine zajedno sa starom gradskom jezgrom Staroga Grada. 

povratak na vrh